Sirak
Sirak je kultura koja u svijetu zauzima oko 44 milijuna hektara diljem 98 zemalja . Koristi ga više od 500 milijuna ljudi za prehranu ili kao stočnu hranu. Najveći svjetski proizvođači su Nigerija, Čile, SAD, Meksiko, Indija i Argentina. Pogodan je za uzgoj u regijama sa manje oborina, tlima lošije kvalitete, problemima bolesti i štetnika, te se kao takav nameće kao logičan izbor za manja seoska gospodarstva sa lošijim agrotehničkim mjerama.
Sirak se u Hrvatskoj koristi kao kvalitetna stočna hrana te energent za bio-plinska postrojenja.
Karakterizira ga visok prinos zelene mase koji se može kretati i preko 100 t/ha. Dobre rezultate daje i kao drugi usjev u sjetvi npr. poslije žetve ječma; pšenice; uljane repice, prvog ili drugog otkosa ljulja ili kao glavni usjev.
Preporuke za uzgoj:
Zahtjevi prema gnojidbi su dosta skromni tako da 1/3 gnojiva koje je potrebno za kukuruz dovoljno je za uzgoj sirka.
Sjetva se obavlja žitnim ili kukuruznim sijačicama ( potrebne ploče za šećernu repu radi male krupnoće sjemena oko 5mm) na razmak između redova od 30 – 50 – 70 cm. Unutra reda razmak bi se trebao kretati oko 4 – 6 cm na dubinu 3 – 5 cm.
Vrijeme sjetve je od početka svibnja do kraja svibnja ( glavni usjev) ili početak lipnja do kraja lipnja (drugi usjev), jer sirku odgovara toplo tlo radi bržeg nicanja. Norma sjetve iznosi oko 250.000 ( Zerberus) do 300.000 (Inka) biljaka na hektar.
Zaštita od korova se uglavom obavlja poslije sjetve prije nicanja herbicidima koji ne djeluju na sirak.
Žetva se obavlja silo kombajnima sa adapterom za kukuruz , ako je sijano na razmak od 70 cm ili adapterom za trave ako je razmak 30 do 50 cm te kada je vlaga u zrno oko 32 do 35 % odnosno u fazi mlječno-voštane zriobe.
